Dobre priče o rješenjima…

.... Više se fokusirajte na ono što se događa nego na to ko to radi.

Dobre priče iz novinarstva orijentiranog na rješenja imaju likove, baš kao i svaka priča. Ali sam rad je obično glavni lik.

...Odgovorite na puno pitanja “kako”.

Pored pet pitanja ko, šta, kada, gdje, zašto, pitajte kako. Ona ulaze u dubinu toga kako se promjene dešavaju. David Bornstein, suosnivač SJN-a, objašnjava: “Kada sam intervjuirao ljude zbog moje knjige The Price of A Dream: The Story of the Grameen Bank, imao sam spisak od 60 pitanja ʻkakoʼ. Kako ste finansirali ovu ideju? Kako ste shvatili da će ljudi vraćati svoje kredite? Kako ste odlučili da grupe čini po pet članova? Kako ste reagirali kada su mule zastrašivale zajmoprimce?”

...Ne bježite od detalja.

Kada je Peg Tyre (Peg Tajr) napisala “The Writing Revolution”, u kojem je istraženo kako je nastavni plan zasnovan na pisanju doveo do drastičnih poboljšanja na testovima u srednjoj školi u Staten Islandu, njeni urednici u The Atlanticu su u početku bili zabrinuti da je specifičnost koju je željela uključiti bila previše klimava i da bi odvratila čitaoce. “Uopšte ne”, odgovorila je Peg. “To je baš kao ʻHouseʼ, televizijska emisija. Detalji su ono što oživljava priču”. Vidjeli smo u pričama orijentiranim na rješenja da detalji često doprinose interesovanju i vjerodostojnosti.

...Stavite likove u scene.

Priče orijentirane na rješenja imaju tendenciju da se manje fokusiraju na suštinske osobine lika (npr., altruizam ili hrabrost), a više na djelo lika. Prikažite lik koji pokušava riješiti problem, i ako ne uspije ili uspije. Pokažite rezultate koje dobijaju i na koji se način razlikuju od ostalih. Pokažite šta se iz toga može naučiti. To ima dodatnu korist jer vam daje dinamične scene i snažnu priču.

...Držite čitaoca zainteresiranog kroz napetost.

Svakoj dobroj priči treba napetost, ali ona ne mora poticati iz sukoba dvije strane, kao što je to čest slučaj u današnjim medijima. U priči orijentiranoj na rješenja, napetost je rijetko u tome “Da li će uspjeti?”. To se često podrazumijeva u naslovu ili uvodnoj rečenici. Umjesto toga, napetost je u odgovoru na pitanja: “Kako će riješiti ovaj problem koji se utisnuo u toliko drugih problema? Kako prevazilaze prepreke na svom putu?”

“Ne mislim da postoji jedan način da se napravi priča orijentirana na rješenja u smislu pisanja. Mislim da je pristup ʻkako je uradioʼ zaista korisno mjesto za početak. Ne ko je to uradio, već kako je to uradio. Tačno kako se ta osoba, tim ili zajednica suočila sa nekim problemom i razložila ga i nadvladala? Tačno kako? Mislim da je [struktura] možda zanimljivija nego što mnogi novinari odmah pretpostavljaju.”

Claudia Rowe portrait
Claudia Rowe (Klaudija Rou)
The Seattle Times