Junaci protiv likova

Illustration of hero bust back to back to character bust

Sistemski odgovori na ukorijenjene društvene probleme zahtijevaju više od nekoliko izuzetnih ljudi; za njih su potrebne vojske običnih ljudi koji koriste strateške i efikasne tehnike. Zato je novinarstvo orijentirano na rješenja privlačnije kada se priče fokusiraju na bogatije, trodimenzionalne likove i uvjerljivu narativnu tenziju umjesto da se oslanjaju na “junake”.

Kako se možete spriječiti da ne obožavate junake, čak i kada ste s pravom impresionirani nečijim vođstvom ili domišljatošću? Evo nekoliko savjeta:

 

  • Kao i u svakom dobrom izvještavanju, pokažite, ne govorite. Posmatrajte idejna rješenja i “klijente” na djelu i učinite to živopisnim za vašeg čitaoca. Što više možete biti na licu mjesta, to bolje.
  • Ako izvještavate o onome što opažate bez upotrebe uređivačkih pridjeva poput “zadivljujući” ili “sjajan”, možete pustiti čitaoca da sam donese svoje zaključke o kvalitetima likova.
  • Ne zaboravite koliko je vrijedno da otkrijete mane likova. Ovim ih ne sramotite ili osuđujete, već ih činite stvarnim. Možda je vođa neke organizacije odličan vizionar, ali je nefunkcionalni menadžer. Ili možda ima teškoća s postizanjem uspjeha jer želi sve držati pod kotrolom. Mi tvrdimo da je zapravo korisnije izvještavati o nekome iskreno, nego ga predstaviti kao heroja bez mana.
  • Iza svake priče o moćnom pokretaču društvenih promjena stoji skrivena privilegija (naprimjer, velika početna investicija tetke), srceparajuće razilaženje sa saradnikom ili ogroman neuspjeh. Nemojte dramiti zbog toga, ali također nemojte ni bježati od loših strana, koje mogu biti poučne.
  • Potražite nevjerovatne likove. Ustvari, mnogo puta takozvani primalac može biti katalizator daleko zanimljivijih priča nego socijalni preduzetnik. Ili razmislite o ljudima u nekoj organizaciji, ali onima koji nisu na vodećim pozicijama. Mnogo puta se sjajni likovi zanemaruju, jer nemaju titulu izvršnog direktora. Geoff Dembicki (Džef Dembicki), novinar koji se bavi održivošću, daje primjer: “Otkrio sam da se za određene oblasti – poput klimatskih promjena, naprimjer – izvještavanje fokusira na iste primjere iznova i iznova: poniženog ekologa, lukavog lobistu, neznalicu konzervativca itd. Ponekad je najzanimljiviji aspekt priče orijentirane na rješenja novi primjer koji ono otkriva. Dobio sam puno pozitivnih povratnih informacija na svom profilu o slobodoumnom instalateru solarnih panela na Havajima, jer to preispituje shvatanje ljudi o tome ko može ili treba biti zainteresiran za životnu sredinu. Samom činjenicom da sada u mislima ljudi postoji neočekivani primjer, javljaju se nove mogućnosti za priču/debatu.”

“Nije dovoljno samo nać́i usamljenog zagovarača koji radi na promjeni uništenog sistema i predstaviti ga/je – cilj je, kad je to moguć́e, posmatrati to malo dublje, kao promjenu na nivou sistema, a ne pojedinaca koji su označeni kao heroji. To mi je pomoglo da razmišljam o izazovu izvještavanja o našem lažnom narativu o oružanom nasilju – to mi je uobličilo odluku, naprimjer, ne samo da predstavim jednog izvanrednog pojedinca koji se bori za promjenu narativa o preživjelim žrtvama zločina, već́ da umjesto toga predstavim dvije grupe koje rade jedna uz drugu da bi preoblikovale čitavu seriju priča o preživjelim žrtvama i da izgradim nešto mnogo veće od spajanja dijelova na jednom mjestu. Našli smo svoje likove u programima koji odgovaraju na potrebe i rade unazad, identificirajući prepreke kao i pitanja/statistiku u vezi s problemom.”

Sarah Stillman portrait
Sarah Stillman (Sara Stilman)
The New Yorker