Instruktivno izveštavanje o neuspehu

Na neki način, fraza „novinarstvo orijentisano ka rešenjima “ pomalo je pogrešna. Za mnoge ljude koji je prvi put čuju reč „rešenja“ podrazumeva da novinar tvrdi da je nešto rešenje. (Nadamo se da smo postigli da od ovog trenutka odbacite tu ideju.)

 Zapravo, naš interes je da navedemo novinare da izveštavaju o odgovorima na probleme, bez obzira na to koliko dobro oni funkcionišu. Novinari bi trebalo da imaju jasnu sliku o tome šta funkcioniše u rešenjima, a šta ne. Glavni cilj priča o rešenjima je pružanje praktičnog uvida društvu u to kako se neki problem ili slični problemi mogu uspešnije rešiti.

U ovoj definiciji, bilo bi moguće da posmatrate rešenja u naizgled neuspešnom odgovoru - sve dok to društvo na neki način čini pametnijim. Evo nekoliko načina da razmotrite da biste upravo to i postigli :

Uporedite neuspeh sa sličnom, uspešnijom alternativom.

Ebola se nažalost brzo proširila u većem delu Zapadne Afrike u leto 2014. godine. Napisano je mnogo važnih priča o lošem stanju zemalja poput Sijera Leonea. Ali u avgustu, BBC reporterka Ketrin Bjorahenga (Catherine Byaruhanga) izveštavala je o istočnoafričkoj državi Ugandi, koja je kontrolisala ebolu putem sistema praćenja zdravstvenog stanja. Njena priča odigrala je jedinstvenu ulogu u informisanju međunarodne zajednice o mogućnostima za poboljšanje.

Uverite se da je neuspeh poučan.

Kada intervjuišete ljude o neuspešnom odgovoru, uzmite u obzir i pitanje: „Šta drugi mogu da nauče iz ovoga? Šta može da se učini drugačije?" Ova pitanja mogu učiniti vaše izveštavanje nečim više od tipične priče o neuspelom odgovoru.

Dozvolite sebi da budete otvoreni za različite opcije.

Tvrdimo da se vrlo retko nešto može klasifikovati kao potpuni neuspeh - ili, obrnuto, potpuni uspeh. Ako posmatrate problem sa dovoljno preciznosti, biće različitiih opcija. Na primer, u tekstu Džefrija Silinga (Jeffery J. Silingo) u Njujork tajmsu u kom istražujući ono što on je nazvao „ciklusom hajpa“ vezano za MOOC-a (masovni otvoreni onlajn kursevi) zaključio da, iako nisu uspeli da ispune prevelika očekivanja u vezi sa demokratizacijom obrazovanja, „postali su važna dopuna učenju u učionici i sredstvo za profesionalni razvoj.“

Razmotrite zašto ljude privlači neuspešna ideja.

Ovo je posebno važno ako planirate da srušite neku manje postojanu ideju koja je privukla mnogo pažnje i/ili investitora. Uzmimo, na primer, TOMS obuću, jedno od prvih i najpopularnijih preduzeća sa strategijom „kupi jedan - doniraj jedan“. Mnogi potrošači su smatrali da je ovaj model sjajan način kupovine i da svet čini boljim mestom. Međutim, pažljivo izveštavanje pokazuje da bi izgradnja lokalne fabrike obuće imala veći uticaj od doniranja obuće stranih proizvođača. Kompletna priča o nedostacima TOMS-a trebalo bi da uključi diskusiju o tome zašto je ovaj model dočekan sa takvim entuzijazmom. (U ovom slučaju, dobronamerni potrošači su postali pametniji i TOMS je zapravo promenio svoj poslovni model.)